Trećeg dana u Bangkoku već smo se osjećali kao doma. Naučili smo u međuvremenu da preko ceste prelazimo samo onda kada je na semaforu za pješake već debelo zeleno, jer vozači prolaze kroz svoje crveno slijedećih desetak sekundi nakon što se upali na semaforu. Ili ako procijene da usprkos crvenom svjetlu nema nijednog pješaka u blizini, normalno voze kao da im je zeleno.
Nakon skepse i straha od probavnih tegoba prvog dana, sada jedemo posvuda, od usputnih štandova na cesti do tzv. uličnih "restorana", a ja pijem jeftine smoothije, koktele i voćne sokove iako sam sigurna da led koji stavljaju u njih sigurno nije nastao iz flaširane vode, koju naravno uredno i dalje kupujemo. No risk, no fun! :-)
Već pomalo i umorni od obilaska (dnevno smo prolazili i po 7-10 km) određujemo si ležerniji raspored i krećemo u Jim Thompson's house, prema svim vodičima, muzej koji obavezno morate posjetiti kada ste u Bangkoku. Kako mu i ime kaže, to je bio posjed američkog arhitekta, biznismena a tijekom drugog svjetskog rata, agenta CIA-e, Jima Thompson-a. Nakon što su rat i njegova karijera u vojsci završili, 1946. godine seli se u Bangkok i posvećuje slijedećih 30 godina oživljavanju Thai kulture i popularizaciji oslikane svile koja zahvaljujući njemu postaje trend u modnoj industriji u Americi i Europi pa čak stiže i na naslovnice Vogue-a. Na posjedu se nalazi 6 tradicionalnih Thai kuća koje su kupljene u različitim dijelovima Tajlanda a zatim su u dijelovima dostavljene na njegov posjed. Kuće su uređene u tipičnom Thai stilu, prepune su umjetnina i antkviteta koje je godinama skupljao i čuvao od zaborava i uništenja. Godine 1967. prilikom posjete prijatelju u Maleziji, nestao je u džungli i nikada nije pronađen; a njegov je posjed pretvoren u muzej čija zarada odlazi u dobrotvorne svrhe.
S obzirom da u samom muzeju nije dozvoljeno fotografiranje, stavila sam vam par slika eksterijera koji je također vrlo zanimljiv i predstavlja presjek flore tipične za ovo podneblje.
Na samom ulazu u muzej prikazan je proces nastajanja svile
Nakon posjeta muzeju, tjerani jakom glađu, uputili smo se u Ulicu nazvanu Soi Sukhumvit 11 koja sama po sebi ne bi bila ništa posebno da nije prepuna internacionalnih restorana jer se u njoj uglavnom skupljaju, druže i zabavljaju ex path-i i stranci koji žive u Bangkoku. U ulicu smo stigli u vrijeme ručka, međutim ispostavilo se da restorani rade ujutro i poslije podne/predvečer kada zapravo treba posjetiti tu ulicu da je vidite u pravom svijetlu. Na kraju smo ručak pojeli u Australskom restoranu koji je među rijetkima radio.
Jedan od poznatijih restorana koji nažalost nije radio u vrijeme našeg obilaska
Restoran iz kojeg se (usprkos vanjštini) širio divan miris hrane, međutim kada smo ušli u njega, istjerali su nas van jer se zatvarao u 14:30h
Kada idete na Tajland, mnogi će vam kao jednu od "must see" atrakcija preporučiti "Sky barove" , barove koji se nalaze na vrhu mnogobrojnih nebodera u Bangkoku. U Sky barove je najbolje doći u vrijeme zalaska sunca jer je pogled zaista nevjerojatan. Mi smo od mnogih, izabrali Sky bar koji se nalazi na 64 katu hotela, a u kojem je sniman film "Mamurluk". Za ulazak u Sky bar ne naplaćuje se ulaznica međutim postoji dress code (muškarci moraju imati duge hlače i zatvorene cipele, a žene trebaju biti sređenije nego npr za odlazak na plažu ;-)) i podrazumijeva se kada ste gore da popijete barem jedan koktel. Cijena koktela je 150 kn i to je vjerojatno jedan od najskupljih koktela na Tajlandu, jer mu je inače prosječna cijena oko 15 kn.
Red ispred lifta kojim se brzinom munje penjete na 64 kat
Pogled na grad u sumrak
Platforma sa koje je pogled na grad još bolji pa je zato velika gužva
Koktel "Hangovertini " kojeg je osmislila filmska ekipa dok su tamo snimali scenu za film "Mamurluk" i koji (ruku na srce) zbilja nije ništa posebno
Sasvim dobar finale za posljednji dan u Bangkoku, a prije odlaska na otoke. U slijedećim postovima pisati ću vam o otocima, biti sažetija te stavljati više slika jer pored takvih krajolika koji slijede, riječi su često suvišne :-) Čitamo se!
Nakon skepse i straha od probavnih tegoba prvog dana, sada jedemo posvuda, od usputnih štandova na cesti do tzv. uličnih "restorana", a ja pijem jeftine smoothije, koktele i voćne sokove iako sam sigurna da led koji stavljaju u njih sigurno nije nastao iz flaširane vode, koju naravno uredno i dalje kupujemo. No risk, no fun! :-)
Već pomalo i umorni od obilaska (dnevno smo prolazili i po 7-10 km) određujemo si ležerniji raspored i krećemo u Jim Thompson's house, prema svim vodičima, muzej koji obavezno morate posjetiti kada ste u Bangkoku. Kako mu i ime kaže, to je bio posjed američkog arhitekta, biznismena a tijekom drugog svjetskog rata, agenta CIA-e, Jima Thompson-a. Nakon što su rat i njegova karijera u vojsci završili, 1946. godine seli se u Bangkok i posvećuje slijedećih 30 godina oživljavanju Thai kulture i popularizaciji oslikane svile koja zahvaljujući njemu postaje trend u modnoj industriji u Americi i Europi pa čak stiže i na naslovnice Vogue-a. Na posjedu se nalazi 6 tradicionalnih Thai kuća koje su kupljene u različitim dijelovima Tajlanda a zatim su u dijelovima dostavljene na njegov posjed. Kuće su uređene u tipičnom Thai stilu, prepune su umjetnina i antkviteta koje je godinama skupljao i čuvao od zaborava i uništenja. Godine 1967. prilikom posjete prijatelju u Maleziji, nestao je u džungli i nikada nije pronađen; a njegov je posjed pretvoren u muzej čija zarada odlazi u dobrotvorne svrhe.
S obzirom da u samom muzeju nije dozvoljeno fotografiranje, stavila sam vam par slika eksterijera koji je također vrlo zanimljiv i predstavlja presjek flore tipične za ovo podneblje.
Na samom ulazu u muzej prikazan je proces nastajanja svile
Nakon posjeta muzeju, tjerani jakom glađu, uputili smo se u Ulicu nazvanu Soi Sukhumvit 11 koja sama po sebi ne bi bila ništa posebno da nije prepuna internacionalnih restorana jer se u njoj uglavnom skupljaju, druže i zabavljaju ex path-i i stranci koji žive u Bangkoku. U ulicu smo stigli u vrijeme ručka, međutim ispostavilo se da restorani rade ujutro i poslije podne/predvečer kada zapravo treba posjetiti tu ulicu da je vidite u pravom svijetlu. Na kraju smo ručak pojeli u Australskom restoranu koji je među rijetkima radio.
Jedan od poznatijih restorana koji nažalost nije radio u vrijeme našeg obilaska
Kada idete na Tajland, mnogi će vam kao jednu od "must see" atrakcija preporučiti "Sky barove" , barove koji se nalaze na vrhu mnogobrojnih nebodera u Bangkoku. U Sky barove je najbolje doći u vrijeme zalaska sunca jer je pogled zaista nevjerojatan. Mi smo od mnogih, izabrali Sky bar koji se nalazi na 64 katu hotela, a u kojem je sniman film "Mamurluk". Za ulazak u Sky bar ne naplaćuje se ulaznica međutim postoji dress code (muškarci moraju imati duge hlače i zatvorene cipele, a žene trebaju biti sređenije nego npr za odlazak na plažu ;-)) i podrazumijeva se kada ste gore da popijete barem jedan koktel. Cijena koktela je 150 kn i to je vjerojatno jedan od najskupljih koktela na Tajlandu, jer mu je inače prosječna cijena oko 15 kn.
Red ispred lifta kojim se brzinom munje penjete na 64 kat
Pogled na grad u sumrak
Platforma sa koje je pogled na grad još bolji pa je zato velika gužva
Koktel "Hangovertini " kojeg je osmislila filmska ekipa dok su tamo snimali scenu za film "Mamurluk" i koji (ruku na srce) zbilja nije ništa posebno
Na 64 katu nalazi se i restoran u kojem možete večerati sa pogledom na grad
Nema komentara:
Objavi komentar