NE!

Iako sam se pokretajući ovaj blog zaklela sama sebi da "politika neće u ovu butigu" i donijela životnu odluku da neću čitati informativne portale i gledati vijesti jer ne želim da me na dnevnoj bazi uzrujavaju i truju negativnim vijestima, nesrećama i crnim prognozama o našoj "neizvjesnoj" budućnosti, iziritirana posljednjim događanjima vezanim uz "Zdravstveni odgoj" u školama i skupljanjem potpisa za referendum  "U ime obitelji" koje sam htjela, ne htjela morala čuti i vidjeti, ne mogu te prvenstveno NE ŽELIM ostati ravnodušna i ne izraziti svoje mišljenje! Ne zato što mislim da je moje mišljenje JEDINO ISPRAVNO već zato što IMAM PRAVO na njega i imam se pravo pobuniti protiv onih koji u "ime obitelji" pokušavaju podvaliti vrijednosti i stavove koji po meni nisu sastavni dio nijedne kvalitetne ljudske zajednice a kamoli obitelji. Braniti ili ograničavati nekome izbor životnog partnera i pravo da taj izbor ozakoni, ograničavati pravo na obrazovanje i nepoštivanje različitosti svakog pojedinca  nisu vrijednosti koje sam ja naučila u mojoj obitelji, a mogu reći da sam odrasla u tipičnoj, hrvatskoj katoličkoj obitelji na koju se svi tako pravednički pozivaju. Ono što me najviše ljuti jest da većina pokušava uvesti pravilo kao da je ugrožena od manjine, iako je to u ovoj zemlji daleko barem milion godina od stvarnosti, unaprijed se braneći protiv nečega što je ljudsko i prirodno i dovoljno je drska da smatra da je to pravilo JEDINO ISPRAVNO i da zbog toga treba ući i u Ustav Republike Hrvatske. Najsvetiji zakon svih zakona  legitimnih država. I ne, ne želim da ako do referenduma dođe, država troši moj novac, novac poreznog obveznika kako bi uvela zabranu tolerancije, različitosti i prava na slobodu izbora svakog njenog stanovnika. Stoga predlažem slijedeće... predlažem da se raspiše referendum na kojem će se tražiti da u Ustav uđe da svaki onaj koji nije Hrvat, Katolik, nije u heteroseksualnom braku sa minimalno 3 djece, koji barem jednom u životu nije mlatnuo ženu i vlastitu djecu, šutnuo nogom psa i zavitlao mačku kroz prozor, koji se barem jednom nije potukao na nekoj nogometnoj utakmici i razbio šajbu pripadniku druge nacije, koji ne ide u crkvu barem 3 puta tjedno i koji ne čita ništa osim Crne kronike i vijesti iz sporta pritom podrigujući na pivu, da nijedan takav nije dobrodošao biti stanovnik ove lijepe nam države. Pa da riješimo sve to odjednom i vidimo koliko nas zapravo ima. I da ne trošimo pare bezveze na referendum svaki mjesec detektirajući što se sve smije a što ne u ovoj državi.
A gdje je nestala ljubav, tolerancija i poštovanje drugih kojih su nam svaki dan puna usta, dragi ljudi? Gdje?