Priznajem, još mi se jedna ovisnost okačila o vrat i ne pušta već treću godinu zaredom. Da parafraziram Brandon-a iz popularne tinejdžerske serije "Beverly Hills" : "My name is Ivancica , and I'm Mad men addict". Kao što se pola Hrvatske namontira pred TV-om nakon "Dnevnika" u očekivanju novih pustolovina "Sulejmana Veličanstvenog" od milja zvanog Suki, a druga polovica dvoumi zajedno s Larom oko njenog izbora, tako i ja ponedjeljkom i utorkom čekam 11 sati navečer kako bih zasjela pred svoj TV ekran i grickajući nokte od uzbuđenja dočekala novu epizodu momaka s Madisona. A kad epizoda počne, svijet oko mene doslovno stane. Ne dišem, ne trepćem, samo buljim u ekran, s tonom pojačanim na najjače i potpuno imuna na bilo kakva okolna događanja upijam taj svijet svim čulima. Zašto je ta ovisnost toliko jaka i isključiva? Djelomično je tu kriva moja generalna opsesija 50-im i 60-im godinama 20.st., tadašnjim načinom života koji je u seriji zorno dočaran kroz karakterizaciju likova i uvjerljivu glumu glumaca, kroz njihove međusobne odnose i predivne kostime. Svakako je kriva moja opčinjenost vintage/ retro interijerima i namještajem iz tog razdoblja a ova serija je definitivno spomenik svim dizajnerima namještaja koji su stvarali sredinom 20.st. I moja marketinška poslovna prošlost uzela je tu maha a (još jedna) moja zaluđenost starim reklamama tu također nailazi na plodno tlo. I nema veze što svi ćifutare ko smukovi, što se tijekom radnog vremena ispijaju hektolitri viskija, što je Don bešćutni ženskar problematične prošlosti a Betty više brine o frizuri nego o djeci, ja poput smjernog kupca buljim u taj katalog prošlog vremena i ne želim da prestane, nikad! Sreća da mi DVD ne radi jer bi se buljenje pretvorilo u danonoćni maraton jednih te istih epizoda dok me zbog buke iznervirani susjedi ne bi prijavili policiji. I znam da nisam sama jer u Americi postoje ljudi koji sebe nazivaju "Madaddict" i eto, čak su i gori ovisnici od mene ( a sumnjala sam da je to moguće). Sad već sa strahom iščekujem kraj ove sezone jer kako preživjeti do sljedeće? I što ako nakon te sljedeće više ne bude iduće? Može li se ikako stisnuti producente, redatelja, te daleke moćnike u Hollywoodu da shvate da kraja ne smije biti..nikad!!! "Mad Man must go on..forever"- već se vidim s transparentom i luđačkim pogledom kako prosvjedujem pred uredima tih tamničara moje sreće. Ipak , djelomična utjeha postoji u zrncu nade koji se kotrlja u mojoj podsvijesti a to je da će DVD kad tad biti popravljen a onda me samo neizdrživa glad i žeđ te time uzrokovano sljepilo može odvojiti od ekrana, pa makar momke s Madisona gledala na Mute ;-)
Ja sad jurcam zasjest pred TV a vi, ako ne želite postati Mad Men ovisnici kao ja, a ipak vas zanima o čemu to pišem, evo par slikica iz serije ;-)
Glavni lik serije, momak s Madisona Don u svojoj karakterističnoj pozi
Za ova kolica bi danas dobili par tisućica kuna
Crvenokosa sekretarica Joan u svojoj retro kuhinji sa retro frižićem
i žuuutiiim RetroFonom u pozadini ;-)
Zanemarite to što pijani Duck tuče također pijanog Dona, a Pegy samo stoji i gleda, obratite pažnju na narančastu sofu i fotelju u pozadini, koje su opet tako iiinnn
I još malo sofa koje su danas opet IN
Zabrinuti Don i RetroFon (opet)
Donov dizajnerski ured -naime ovaj crni naslonjač je dizajnerski klasik nazvan "Time life executive chair" dizajniran od strane braće Eames a originalno je namijenjen i proizveden 1960.g. za lobi "Time Life" zgrade u New Yorku
I još bolji ured šarmantnog Rogera Sterlinga namješten sa Saarinen Tulip stolom (proizvedenim 1956.g.) i Artemid Nesso stolnom lampom (jednom od najpopularnijih lampi 60ih i 70 ih godina-obično u narančastoj varijanti)
Zamamna Joan sjedi u dizajnerskom klasiku -Eamsovoj plastičnoj stolici
Bye bye :)
Sve slike su vlasništvo AMCTV
http://www.amctv.com/shows/mad-men
Nema komentara:
Objavi komentar