Dogodi se ponekad kada preuređujem stare komade namještaja koji su u jako lošem stanju, da se zapitam ima li smisla uložiti trud, vrijeme i novac u makeover ili jednostavno baciti sve i kupiti nešto novo?
I zaista AKO sve ogoliš i makneš emotivne aspekte koje te vežu uz neki komad namještaja, ne obraćaš pažnju koliko je star i što je sve prošao, činjenicu da je unikatan rad nekog starog stolara i dizajnom odražava vrijeme u kojem je nastao a koje se nikad više neće ponoviti, ne isplati se!
I zato je ova vitrina čekala skoro 6 godina da joj napokon posvetim vrijeme i trud koji je zaslužila.
Pronašla sam je početkom 2012. godine u sjeniku na selu kod mamine tete, uz more drugih stvari i planirala je preurediti vrlo brzo. Ali to "brzo" je potrajalo jer je vremena i mjesta gdje ju smjestiti uvijek falilo. Ipak njena priča toliko je bila zanimljiva da je se nisam htjela odreći tako lako.
Vitrinu je, krajem Drugog svjetskog rata, izradio seoski stolar a bila je namijenjena za držanje sendviča u gostioni koju su vodili tetka i tetak moje mame. S obzirom da su sendviči tada bili priličan luksuz imala je počasno mjesto u gostioni. Toliko posebno mjesto da se čak moja mama koja je bila dijete sjećala te vitrine i divnog mirisa sendviča koji se iz nje širio i naravno izazivao zazubice. Vitrina je još dugo dugo godina poslije bila dio inventara dok naposlijetku gostionicu nisu zatvorili a onda je tko zna kojim putevima na kraju završila u sjeniku gdje sam ju ja pronašla.
Zbog svega navedenog nije ni čudo da je bila u stanju kakvom je bila, a zbog svih tih uspomena nije naravno dolazilo u obzir da je bacimo.
Proces preuređenja nije bio brz niti lagan! Trebalo je skinuti stara stakla, riješiti je crvića i nametnika iz drveta i podariti joj novo ruho koje će naglasiti njenu ljepotu i razdoblje iz kojeg dolazi. Zato je boja gotovo identična onoj kakva je nekad bila a umjesto drvenih polica stavila sam staklene i još dodala ogledalo u pozadinu te kotače za lakše pomicanje vitrine.
I sad na kraju ako me pitate je li se isplatilo, moj odgovor je DA! Apsolutno!
Dapače, toliko divno paše u prostoru da je ne bih mijenjala za bilo koju drugu, novu vitrinu!
Kako je tekao proces preuređenja možete vidjeti u videu na linku...
https://www.youtube.com/watch?v=JJ1eFA90dlE
A ovdje možete vidjeti fotke kako je izgledala prije preuređenja...
Te nakon što sam je preuredila...
I javite mi, kako vam se sviđa? :-)
I zaista AKO sve ogoliš i makneš emotivne aspekte koje te vežu uz neki komad namještaja, ne obraćaš pažnju koliko je star i što je sve prošao, činjenicu da je unikatan rad nekog starog stolara i dizajnom odražava vrijeme u kojem je nastao a koje se nikad više neće ponoviti, ne isplati se!
I zato je ova vitrina čekala skoro 6 godina da joj napokon posvetim vrijeme i trud koji je zaslužila.
Pronašla sam je početkom 2012. godine u sjeniku na selu kod mamine tete, uz more drugih stvari i planirala je preurediti vrlo brzo. Ali to "brzo" je potrajalo jer je vremena i mjesta gdje ju smjestiti uvijek falilo. Ipak njena priča toliko je bila zanimljiva da je se nisam htjela odreći tako lako.
Vitrinu je, krajem Drugog svjetskog rata, izradio seoski stolar a bila je namijenjena za držanje sendviča u gostioni koju su vodili tetka i tetak moje mame. S obzirom da su sendviči tada bili priličan luksuz imala je počasno mjesto u gostioni. Toliko posebno mjesto da se čak moja mama koja je bila dijete sjećala te vitrine i divnog mirisa sendviča koji se iz nje širio i naravno izazivao zazubice. Vitrina je još dugo dugo godina poslije bila dio inventara dok naposlijetku gostionicu nisu zatvorili a onda je tko zna kojim putevima na kraju završila u sjeniku gdje sam ju ja pronašla.
Zbog svega navedenog nije ni čudo da je bila u stanju kakvom je bila, a zbog svih tih uspomena nije naravno dolazilo u obzir da je bacimo.
Proces preuređenja nije bio brz niti lagan! Trebalo je skinuti stara stakla, riješiti je crvića i nametnika iz drveta i podariti joj novo ruho koje će naglasiti njenu ljepotu i razdoblje iz kojeg dolazi. Zato je boja gotovo identična onoj kakva je nekad bila a umjesto drvenih polica stavila sam staklene i još dodala ogledalo u pozadinu te kotače za lakše pomicanje vitrine.
I sad na kraju ako me pitate je li se isplatilo, moj odgovor je DA! Apsolutno!
Dapače, toliko divno paše u prostoru da je ne bih mijenjala za bilo koju drugu, novu vitrinu!
Kako je tekao proces preuređenja možete vidjeti u videu na linku...
https://www.youtube.com/watch?v=JJ1eFA90dlE
A ovdje možete vidjeti fotke kako je izgledala prije preuređenja...
Te nakon što sam je preuredila...
I javite mi, kako vam se sviđa? :-)
Nema komentara:
Objavi komentar